Plan mi je da okupimo što više mladih ljudi koji su obrazovani, pošteni, pametni, hrabri i koji hoće da dođu u Srbiju ako već nisu tu i ljudi koji su spremni da rade za interese Srbije, pozitivno je predstavljajući u svetu, stvarajući sistem gde je za uspeh zaslužan dobro organizovan tim ljudi.
Što se tiče budućnosti liderstva, očigledno je da javnost traži “topliji” i humaniji pristup onih koji su na “vrhu”.
Reč je o karakteristikama koje se po inerciji pripisuju ženskom polu, ali one su zapravo vrlo ljudske i u svakodnevnom poslovanju trebalo bi da budu normalne.
Prema rezultatima KLCM (Ketchum Leadership Communication Monitor) studije, navedena su tri elementa koja čine verodostojnog lidera budućnosti, lidera koji će inspirisati druge da ga slede:
Rođena sam u staroj Jugoslaviji. vaspitana u duhu bratstva i jedinstva.
PRIZNAJEM, JUGOSLOVEN SAM.
Bili smo Titovi pioniri i živeli bezbrižnim životom jedne nacije. Drugarstvo nam je bilo najveća dragocenost. Bili smo jedni uz druge i u dobru i u zlu, kako kažu.
“Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo našeg naroda. E, nećemo nikome dozvoliti da nam dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo…”
Bile su reči druga Tita.
Bili smo ponosni na TITOVU nesvrstanu politiku,kojom je želeo zajedno sa nama JUGOSLOVENIMA, da napravi svet mnogo pravednijim,bez gladi i porobljavanja naroda u svetu!!!
Velike studentske demonstracije koje su izbile u Jugoslaviji 2. juna 1968. godine trajale su sedam dana i završene su nakon što se Josip Broz Tito obratio studentima posredstvom televizije.
Tito je u govoru kazao kako su studenti u pravu i kako su domaći problemi, a ne događaji van Jugoslavije, isključivi krivac za ove demonstracije.
Sutradan, 10. juna 1968. godine, najznačajniji svjetski listovi su na prvim stranicama objavili da je Tito jedini državnik na svijetu koji je dao za pravo pobunjenoj omladini.
"Veliki broj studenata je poštena omladina o kojoj mi nismo vodili dovoljno računa, u koje smo gledali samo kao učenike i da nije još vreme da se oni uključuju u društveni život.
MI SMO NJIH OSTAVILI SAME. To nije uredu.
Mi smo drugovi toliko puta govorili da treba voditi brigu o čoveku. Toliko su zasenile te razne investicije, da su oni zaboravili čoveka, a mi bez čoveka ne možemo stvarat ni objekte. Ne treba da krivimo uticaj iz vana, već rešavati unutra. Obraćam se drugovima i drugaricama, radnicima i radnicama, obraćam se studentima sa time da nam pomogunu sa konstruktivnim postavljanjem rešavanja svih tih pitanja."
Oduvek sam bila borac za pravdu, zaštitnik slabijih.
U četvrtom osnovne dobila sam nadimak “nokauter” jer sam branila jednog prvaka od nasilnika iz starijih razreda. Vođi sam razbila nos.
Drugi nadimak mi je bio “brižna mamica” jer sam uvek brinula o mlađima.
Još od ranog doba znalo se da sam rođena za STORYTELLING.
Bila sam odlična u pričanju priča.
Sa 5 godina bila sam glavna atrakcija u mom sokaku .
Kako bi se veče spustilo, okupili bi se klinci iz ulice u mom dvorištu. Sela bih u turski sed, oni bi posedali u krug oko mene. Satima sam pričala bajke, dok su me posmatrali netrepćući, širom otvorenih očiju.
Omiljene priče bile su mi o likovima iz naučne fantasike i paralelnih dimenzija.
Odrastanje mi je prošlo u druženju sa dečacima, gde sam bila uvek povlašćeni član ekipe, kao princeza među vitezovima, uvek poštovana i zaštićena.
Zajedno smo šutirali loptu, preskakali lastiš, igrali klikere, školice, žmurke, flipere i bilijar.
SVE U SVEMU, IMALI SMO SREĆNO DETINJSTVO.
Drug nam je bio svetinja, prijateljstvo iznad svega. Odgajana sam u tom duhu.
KAO TINEJDŽER
Odrastala sam uz slatkaste, bajkovite filmove, verovala u sretne ljubavi i prinčeve iz bajke.
I da negde tamo na me čeka neko samo moj.
Uspavljivala sam se uz EKV, Oktobar 1864, Crvenu jabuku, Bajagu… .. sanjajući tamo nekog princa…
Warning: Trying to access array offset on value of type bool in /home/redzmaja1/public_html/wp-content/plugins/elementor/includes/base/widget-base.php on line 223
Warning: Undefined array key -1 in /home/redzmaja1/public_html/wp-content/plugins/elementor/includes/base/controls-stack.php on line 695
Previous
Next
Previous
Next
Kada mi je trebao mir, imala sam neki svoj svet… volela sam da slikam…
Ili bih se okružila knjigama i pisala…
..kasnije se moja ljubav prema slikanju i pisanju prenela na dizajn i marketing…
.. posebnu naklonost i dalje sam gajila prema STORYTELLING-u…
Počela sam da se bavim dizajnom i marketingom.
U MARKETING AGENCIJI
Kao posledica uzlazne putanje u mojoj karijeri bilo je neminovno da otvorim marketing agenciju.
Uživala sam radeći svoj posao, a svoju kompaniju sam volela kao malo dete.
Posebna vrsta ljubavi je ona koju privrednici osećaju prema svojim kompanijama, znajući koliko truda i rada je uloženo u njen razvoj, koliko je bilo neprospavanih noći, svega…
Sentimentalno smo vezani za nju.
Ona je naš život.
Onda su došle godine krize. Prevaranti su okupirali Srbiju.
Reč više nije bila reč u poslu ni u životu. Izgubili su se čast i poštenje u poslovanju.
Zatvoriila sam agenciju, i rešila da sreću potražim u Nemačkoj, zemlji bolje uređenog sistema.
“ZBOGOM SRBIJO”, mislila sam opraštajući se.
I tu je možda mogao biti kraj.
Ali nije…
Priča ovde tek počinje.
U TUĐINI PRIJATELJU MOJ, VIDIŠ KOLIKO SI SAM I JAK.
SHVATIŠ KOLIKO VOLIŠ SVOJU ZEMLJU, SVOJ GRAD.
SHVATIŠ KOLIKO VOLIŠ SVOJE LJUDE I ŠTA JE NOSTALGIJA.